Jedna od pet osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu ima invaliditet ili dugotrajna zdravstvena stanja (LTHC), ali je njihovo sudjelovanje u sportu znatno manje u usporedbi s drugima. Invaliditet se opisuje kao tjelesna ili mentalna oštećenja koja bitno utječu na sposobnost osobe da obavlja svakodnevne aktivnosti. Također je važno uzeti u obzir da nisu svi nedostaci, poput autizma ili LTHC-a, vidljivi, ali ipak mogu utjecati na sposobnost pojedinca da se bavi sportom i fizičkim aktivnostima.
Prepoznajući izazove i snagu ovih pojedinaca, bitno je da organizacije razumiju i odgovore na njihove potrebe. Ovo razumijevanje ključno je za pružanje pozitivnog i smislenog iskustva za sve u sportu i fizičkim aktivnostima. Ovaj članak iz Buddlea tvrdi da inkluzivnost u sportu nije samo moralna obaveza, već i zakonska, kao što je navedeno u Zakonu o jednakosti iz 2010. Ovaj zakon nalaže organizacijama da izvrše razumne prilagodbe svojih usluga, osiguravajući pristupačnost za sve.
Štoviše, u članku se sugerira da inkluzivnost ne bi trebala biti ograničena na omogućavanje pristupačnosti objekata za korisnike invalidskih kolica, već bi trebala uključivati i prilagodbu aktivnosti kako bi se prilagodile bilo kome, što nije samo korisno za osobe s invaliditetom ili LTHC-e, već i za same organizacije.
Ovo je Buddleov prijedlog iz Engleske, stoga posjetite njihovu web stranicu kako biste saznali više!
